Disleksija i disgrafija
Savremena defektološka praksa sve češće se susreće sa decom koja, i pored urednog intelektualnog razvoja, imaju poteškoće u savladavanju čitanja i pisanja.
Te teškoće poznate su kao disleksija i disgrafija, i spadaju u grupu specifičnih razvojnih poremećaja učenja.
U ranom školskom uzrastu ova deca pokazuju nesklad između opšte inteligencije i sposobnosti čitanja/pisanja, što može uticati na njihovu motivaciju, emocionalnu stabilnost i školsku adaptaciju.
Zbog toga je od velikog značaja rano prepoznavanje i stručna podrška, a posebno uloga diplomiranog defektologa–oligofrenologa, koji u tretmanu razvija osnovne kognitivne, perceptivne, motoričke i emocionalne sposobnosti neophodne za uspešno učenje.
1. Disleksija – poremećaj čitanja
Disleksija je specifična teškoća u učenju koja se ogleda u problemima sa čitanjem, razumevanjem pročitanog teksta, spajanjem slova u reči i njihovim prepoznavanjem. Dete ima uredan intelektualni potencijal, ali zbog teškoća u vizuelno–auditivnoj obradi informacija ne uspeva da automatizuje proces čitanja.
Simptomi disleksije
sporo, neujednačeno čitanje,
zamena i izostavljanje slova i slogova,
teško razumevanje pročitanog,
preskakanje redova ili reči,
zamenjivanje sličnih slova (b–d, p–q, m–n),
slabo pamćenje pročitanog sadržaja.
Uzroci
poremećaji u vizuelno–auditivnoj percepciji,
slabija pažnja i koncentracija,
problemi u analitičko–sintetičkom mišljenju,
emocionalni faktori (anksioznost, nesigurnost).
2. Disgrafija – poremećaj pisanja
Disgrafija je teškoća u grafičkom oblikovanju slova i reči, u pravopisu, gramatici i strukturi rečenice. Dete sa disgrafijom često ima nečitak rukopis, pogrešno spaja ili izostavlja slova, i ima poteškoće u izražavanju misli putem pisane reči.
Simptomi disgrafije
neuredan, neujednačen rukopis,
teškoće u držanju olovke i praćenju linija,
zamenjivanje i izostavljanje slova,
problemi sa razmakom između reči,
brz zamor tokom pisanja,
česte pravopisne greške.
Uzroci
slabije razvijena fina motorika i grafomotorika,
poremećaji u vizuelno–motoričkoj koordinaciji,
teškoće u prostornoj orijentaciji,
nedovoljno razvijene pažnja, koncentracija i auditivna percepcija.
3. Uloga defektologa–oligofrenologa u tretmanu disleksije i disgrafije
Defektolog–oligofrenolog ima važnu ulogu u holističkom tretmanu deteta sa disleksijom i disgrafijom.Oligofrenolog sprovodi kognitivno–stimulativne programe koji razvijaju osnovne funkcije potrebne za te veštine.
Ciljevi rada oligofrenologa:
Razvijanje pažnje i koncentracije,
Jačanje pamćenja i misaonih procesa,
Stimulacija vizuelne i auditivne percepcije,
Razvijanje fine motorike i grafomotorike,
Podsticanje prostorne orijentacije,
Razvijanje samopouzdanja i motivacije za učenje.
Disleksija i disgrafija nisu znak niskih sposobnosti, već specifične teškoće u učenju koje zahtevaju razumevanje i stručan pristup.
Uloga defektologa–oligofrenologa je da kroz ranu dijagnostiku, individualizovani tretman i stimulaciju kognitivnih procesa pomogne detetu da razvije veštine čitanja i pisanja, ali i da ojača emocionalno i socijalno funkcionisanje.
Cilj defektološkog rada nije samo da dete čita i piše pravilno, već da uči sa radošću, bez straha i osećaja neuspeha.
Kroz saradnju sa učiteljem i roditeljima, oligofrenolog pomaže detetu da razvije svoje potencijale i uspešno savlada izazove školovanja.
Kontaktirajte nas:
Ako ste zainteresovani da saznate više informacija o ovoj usluzi, obratite nam se putem kontakt forme ispod ili putem telefona 0655808101