Razvojna disfazija predstavlja teškoću u razvoju jezika koja se ispoljava kao značajno kašnjenje u razumevanju i/ili izražavanju jezika, iako dete nema oštećenje sluha, intelektualne teškoće, emocionalne poremećaje ili neurološke bolesti koje bi mogle objasniti problem.

Kod dece sa intelektualnim teškoćama, mogu se javiti slične manifestacije, ali u tom slučaju govorimo o sekundarnoj disfaziji, odnosno jezičkom deficitu u sklopu intelektualne ometenosti. Zato je važno da oligofrenolog u proceni razlikuje da li je disfazija primarna (izolovana) ili deo šireg razvojno-intelektualnog problema.

Deca sa disfazijom najčešće imaju:

• Ograničen ili siromašan rečnik,

• Teškoće u razumevanju verbalnih poruka,

• Nepotpune ili gramatički nepravilne rečenice,

• Nepravilan red reči u rečenici,

• Poteškoće u pamćenju verbalnih informacija,

• Slabu verbalnu fluentnost i smetnje u narativnom izražavanju,

• Nerazvijene fonološke sposobnosti (npr. teško razlikuju slične glasove).

Kod dece sa intelektualnim teškoćama ovi simptomi su često izraženiji i praćeni smanjenom sposobnošću učenja i pažnje, što dodatno otežava razvoj jezika. Oligofrenolog, kao stručnjak za edukaciju i rehabilitaciju osoba sa intelektualnim teškoćama, ima ključnu ulogu u:

• Proceni govorno-jezičkih sposobnosti deteta,

• Planiranju individualnog programa tretmana,

• Sprovođenju stimulacije razvoja govora i jezika,

• Saradnji sa surdologom, psihologom i roditeljima,

• Praćenju napretka i prilagođavanju metoda rada prema detetovim mogućnostima.

Cilj rada oligofrenologa nije samo razvijanje pravilnog izgovora, već osposobljavanje deteta za funkcionalnu komunikaciju – da dete razume i koristi govor u svakodnevnim situacijama.

Zadaci oligofrenologa u radu sa decom sa razvojnim disfazijama

1. Rana dijagnostika i procena komunikacije

   • Posmatranje načina na koji dete reaguje na govor, gestove i zvuke.

   • Procena razumevanja jednostavnih naloga.

   • Procena ekspresivnog jezika – količina i vrsta reči, dužina rečenica.

2. Stimulacija razvoja jezika i govora

   • Aktivnosti kroz igru, slike i pokret.

   • Razvijanje pasivnog i aktivnog rečnika.

   • Podsticanje imitacije glasova, reči i jednostavnih rečenica.

3. Razvijanje pažnje, pamćenja i mišljenja kroz jezik

   • Vežbe slušne pažnje, sekvenciranja događaja, prepričavanja kraćih sadržaja.

4. Edukacija roditelja

   • Saveti o stimulaciji govora u kućnim uslovima,

   • Ohrabrivanje deteta na komunikaciju bez pritiska i kritike.

Ciljevi defektološkog rada sa detetom koje ima razvojnu disfaziju su:

• Razviti razumevanje verbalnih poruka,

• Povećati aktivni rečnik,

• Uspostaviti gramatički ispravan govor u skladu sa uzrastom,

• Podstaći spontano verbalno izražavanje,

• Razviti komunikacijsku kompetenciju i socijalnu interakciju,

• Pripremiti dete za školu i uspešno učenje.

  Što se ranije započne sa stimulacijom jezika, to su veće šanse da dete:

  • razvije funkcionalan govor,
  • izbegne sekundarne teškoće (emocionalne, socijalne, obrazovne),
  • i postigne bolju adaptaciju u školskom i društvenom okruženju.

• Oligofrenolog naglašava da je rana dijagnostika i uključivanje u tretman presudno za dete sa razvojnim disfazijama.

• Ranom dijagnostikom otkrivaju se odstupanja od prosečnog razvoja, dolazi se do zakjučka u kojoj oblasti razvoja su simptomi najizraženiji te se planiraju programske stimulacije. 
• Redovna evaluacija postignutih rezultata pokazuje da li je i koliko dete napredovalo, te se u skladu sa tim može planirati dalji rad sa detetom. 
• Tretman treba otpočeti što ranije, već sa dve godine dok je plastičnost moždanih funkcija najveća. Kada postoji odstupanje u razvoju dete treba uključiti u stimulativne tretmane u period najintenzivnijeg rasta i razvoja, dati savete roditeljima za stimulaciju razvoja u kućnim uslovima.